Fotograf zamoli da se makne punjač. Zatim daljinski, dječji crtež i čaša vode. Stolica se pomakne nekoliko centimetara jer u kadru izgleda bolje. To je sasvim razumljiv posao fotografiranja. Problem počinje ako takvu sliku uzmemo kao uputu za vlastiti utorak.
Kyle Chayka u eseju Welcome to AirSpace iz 2016. opisuje prepoznatljivu sličnost prostora povezanih digitalnom kulturom. To je koristan okvir za pitanje koliko slike kroz koje prolazimo utječu na ono što smatramo poželjnim. Nije dokaz da svi imamo isti ukus.
Što kadar izostavlja
Naš je prigovor skromniji i praktičniji. Kada biramo interijer, gledamo dovršenu sliku, a rijetko vidimo koliko je rada potrebno da takva ostane. Gdje završi torba kada dođemo kući? Gdje se suši mokar kaput? Postoji li mjesto za ono što koristimo između dviju lijepih fotografija?
Soba koja dobro izgleda tek kada iz nje uklonimo život duguje nam objašnjenje.
Ako odgovor stalno glasi „to se pospremi”, vrijedi pitati kamo i koliko puta na dan. Netko zaista voli vrlo discipliniran prostor. To je legitimna želja. Ali nije isto voljeti red i projektirati sobu koja kažnjava svako odstupanje od njega.
Pustite predmetima da imaju razlog
Stolica koju ste dobili od obitelji ne mora proći test usklađenosti s novom sofom da bi ostala u stanu. Možda je dobra za čitanje. Možda je neobično lijepa baš zato što prekida očekivani niz. Možda je jednostavno vaša. Takav razlog ima težinu i kada se ne može pretvoriti u paletu boja.
To ne znači da svaki predmet treba ostati zauvijek. Dom pun stvari koje smetaju teško će postati ugodniji samo zato što ih nazovemo osobnošću. Razlika je u tome prema čemu biramo. Korist, sjećanje, užitak i prostorni odnos bogatiji su kriteriji od pitanja hoće li nešto pokvariti fotografiju.
Mali test za stvarni život
Pogledajte tri mjesta na kojima se nered uporno vraća. Možda problem nije u disciplini. Možda na ulazu nema odlaganja, uz fotelju nema male plohe, a kuhinjska ladica ne prima ono što se koristi svaki dan. Takav trag govori više o sobi od još jedne spremljene reference.
Najzanimljiviji interijer za nas je onaj koji uspije pomiriti jasnu kompoziciju i stvarne navike. Knjige mogu biti lijepo složene i dostupne. Kabel se može promišljeno provesti. Osobni predmeti mogu dobiti mjesto bez pretvaranja stana u skladište. To traži projektiranje, a ne stalno uklanjanje dokaza da netko ondje živi.
Sačuvajte fotografije koje volite. Samo ih dopunite pitanjem koje fotografija ne može odgovoriti: kako bih ovdje živio kada se kamera ugasi? Ako na odgovor trebate ukloniti pola svojih navika, možda referenca još nije pronašla put do vašeg doma.